Kad sam krenula pisati knjigu o mudima (tada još nisam znala da će se zvati Priručnik za mud(r)ost), prvo sam sa sobom trebala raščistiti imam li muda eksplicitno govoriti o mudima. To je bila prva stepenica na koju se trebalo popeti i odlučila sam preuzeti taj „ogromni rizik“ 🙂 i napraviti humoristično djelo koje govori koliko smo zapravo zakočeni.
Da bih objasnila tu našu zakočenost, nemogućnost da živimo kako želimo, da rastemo i radujemo se bez primisli tko nas gleda, skenira i procjenjuje, izmislila sam „bolesti“ muda i vrlo zorno predočila koji se to procesi događaju u nama kad patimo od neke „bolesti“ muda.
Pacijent je djelovao i razvijao se posve normalno dok nekome u posjed nije dao svoja muda.
A jedna od „bolesti“ je Priklještenost muda (testiculi compressi) koja kaže ovo: Pacijent je djelovao i razvijao se posve normalno dok nekome u posjed nije dao svoja muda. Bilo da se radi o osobi od velike važnost bilo o događaju i stvari koji pacijentu predstavljaju prestiž, nehotice se dao prikliještiti i uslijed prikliještenja muda su se povukla do neprepoznatljivosti. Ako pacijent na vrijeme ne reagira, dovodi se u opasnost zauvijek ostati u stanju prikliještenosti ili potpunog gubitka muda tj. akutne bezmudosti.
A rizični čimbenici za razvoj bolesti su nedovoljno razvijena svijest o vlastitoj vrijednosti uslijed čega se pacijent pogubi kada dođe u doticaj s nekim ili nečim što nenadano napumpa njegovu vrijednost, gdje se osjeća ljubljenim, sposobnim, višim od onoga što o sebi misli.
Što tebe drži u prikliještenosti? Firma u kojoj želiš posao, ali se zbog te fensi zgrade u kojoj su smješteni osjećaš maleno i nedoraslo? Silna želja da taj koji je ispred tebe i ne ponaša se baš lijepo, postane TAJ koji će te odvesti pred oltar jer drugog nećeš naći? Osoba za koju misliš da vuče konce tvog života – bez nje ili njega ne bi mogla stići na svoje odredište? Mamino odobrenje koje uvijek nekako izmiče? Osmjeh emocionalno hladnog oca? Za čim žudiš pa više ne stojiš uspravno nego se pomalo naginješ naprijed, zaboravljaš tko si, zaboravljaš da jedna stvar, jedan događaj, jedna osoba koliko god bili dragocjeni u tvojim očima, neće uzdrmati bit tvog postojanja, osim ako ti to ne dopustiš?
Vidjela sam mnoge ljude koji gube sebe, koji se mijenjaju po tuđim uputama, kojima upravlja strah…
Vidjela sam mnoge ljude koji gube sebe, koji se mijenjaju po tuđim uputama, kojima upravlja strah… vidjela sam i sebe kako stojim i plačem na križanju Vukovarske i Držićeve jer sam na posljednjoj godini faxa dobila 4 iz predmeta u kojem mi je petica trebala biti zalog da ću se zaposliti u super branši.
Ono što danas djeluje božanstveno, već sutra može biti nevažno. Ljudi u koje polažeš sve nade, sutra mogu postati stranci. A stvari, stvari su tako prolazne… Zato se ispravi, ohrabri, dobro sagledaj situaciju koja te okružuje i vrati muda u svoj posjed jer ono što tražiš nećeš pronaći u drugima, u stvarima, u gradovima, u putovanjima, u prestižu, u moći, u položaju… to što ti tako silno treba, ti prva, ti prvi, moraš dati sebi samom! Sve ostalo dolazi nakon toga.
Želim ti sreću na tvom putu!
Ako trebaš rješenje za svoju prikliještenost, ne nudim nikakve pilule, ali imam super radionice na koje možeš doći pa baci oko na ponudu! RADIONICE ZA ODRASLE 🙂
