Ponekad samo treba kopati

Jeste li ikada vidjeli osobu koja zaista ne zna tko je i što njezin život znači ovom svijetu?

Jeste li vidjeli dijete kojemu nije jasno da posjeduje darove i vrijednost?

Ako jeste, sigurno ste ostali iznenađeni, tužni, čak duboko potreseni… Možda se u vama pokrenuo kotačić da povedete ljuti boj i ovaj svijet učinite boljim mjestom, ali onda ste shvatili da ste sami, a tuge je previše, da imate prosječnu plaću, a siromaštva je previše, da nemate prave riječi, a osjećaja manje vrijednosti je previše, da nemate rješenja, a problema za koje vas uče da ih zovete izazovima – je previše. Pa ste zastali, naljutili se, u sebi pustili suzu i krenuli dalje… Ako ste kojim slučajem empatičar poput mene samo ste prividno krenuli dalje, ali vas sve tuge svijeta i dalje bole, ali što da učinite? Što zapravo možemo učiniti?

Od malena sam sanjala neke filmove o mijenjanju svijeta iako sam zapravo samo stajala u mjestu, prestrašena i skrovita sve dok mi u dvadesetima napokon nije sjela ona mudrost da ne mogu mijenjati svijet, ali mogu mijenjati sebe.

Od malena sam sanjala neke filmove o mijenjanju svijeta iako sam zapravo samo stajala u mjestu, prestrašena i skrovita sve dok mi u dvadesetima napokon nije sjela ona mudrost da ne mogu mijenjati svijet, ali mogu mijenjati sebe.

U to sam vrijeme trebala održati neko maleno predavanje za maleni broj ljudi i danima sam razmišljala kako da odustanem jer me bilo strah, ali sam ujedno pokušavala naći lijepo, racionalno objašnjenje kako me odustajanje ne bi previše boljelo. I kad god bih pronašla objašnjenje, misli su me vraćale na vlastiti kukavičluk. U muci da ne stanem pred ljude, prvi put u životu sam pomislila da tratim svoje talente i da ću jednoga dana zbog toga jako žaliti. To je bio trenutak kad su talenti došli u moj fokus. Bilo je nešto magično i neistraženo u toj maloj riječi što me kopalo i pozivalo da napokon počnem djelovati.

U to vrijeme sa sobom nisam povezivala previše talenata, a i ono što mi je išlo nije bilo na cijeni, ali ja sam odlučila zasukati rukave i početi ozbiljno kopati po samoj sebi. Kopanje traje već punih petnaest godina u kojima sam otkrila ono što ne bih zamislila ni u najluđim snovima. Postala sam pisac, glumica, edukatorica, režiser, scenarist, voditeljica, motivatorica, organizatorica, a djeca mi kažu i jako dobra mama… Otkrivanje talenata dalo mi je hrabrost, otvorilo vrata i otkrilo puteve o kojima sam nekad mogla samo sanjati.

Ali nije se radi toga promijenio samo moj život… nekako potiho, da toga nisam bila svjesna mojim mijenjanjem počeo se mijenjati svijet. I sve to pišem ganuta današnjim danom u kojem mi sa svih strana stižu poruke ljudi koji su oduševljeni projektom koji će uskoro ugledati svjetlo dana – projektom Mali ali veliki koji potiče afirmaciju dječjih talenata.

U to vrijeme sa sobom nisam povezivala previše talenata, a i ono što mi je išlo nije bilo na cijeni, ali ja sam odlučila zasukati rukave i početi ozbiljno kopati po samoj sebi. Kopanje traje već punih petnaest godina u kojima sam otkrila ono što ne bih zamislila ni u najluđim snovima.

Toliko je toga što me ovih godina protreslo, rasplakalo, duboko dirnulo. Sve što sam radila, radila sam kako bih pronašla svoje mjesto u svijetu, a izgleda da ste u mom traganju pronašli i svoje korake, da smo se negdje zajedno pratili i da su mnogi otkrivali svoje pozive čitajući o tome kako sam ja tragala za svojim.

Nedavno sam otkrila još  jedan svoj put – put pripovjedačice i ovog sam Božića odlučila napisati priču i program kojima ću djeci na još jedan lijep način približiti talente koji se u njima kriju. Želja mi je da spoznaju i otkriju da su najveći dar oni sami i da u sebi kriju prave male tvornice čuda jer to je istina u koju bi svi mi trebali povjerovati. To je naša istina – da smo divni, bogati darovima i puni potencijala koje možemo razvijati.

Ne postoje magična rješenja za naše živote, ali postoje ona bolja od toga – ona jednostavna koja imaju najveću snagu  – zavoljeti sebe, otkriti sebe sebi samom, istražiti vlastite dubine i otkopati blago i put koji će nas zauvijek promijeniti… a onda, jednog dana, bez da slutimo, shvatit ćemo da je zbog nas i svijet postao barem malo ljepše mjesto.

Gdje god te put odveo nakon ovih riječi, želim ti sreću na tvom putu!

 

Ako te strah krenuti svojim putem – možeš pročitati roman Večeras u book caffeu!

Ako želiš otkriti svoj poziv – pomoći će ti roman Priručnik za mud(r)ost!

Ako se osjećaš nedoraslo i nemotivirano za otkrivanje života, ako su te povrijedili i ranili – uroni u pustolovinu Velika tajna Pona, Spoznaja!

Želiš li svoje planove zapisivati u bilježnicu čiji će te citat stalno podsjećati na tvoju vrijednost – pogledaj bilježnice!

A ako želiš pratiti događaje, moja gostovanja, besplatna predavanja i sve informacije o projektima za velike i male, svakako se prijavi na newsletter 🙂

Prijavi se na newsletter!

Vidi još