Inspirativne priče su svuda oko nas i uvijek je dobar trenutak za pročitati jednu novu koja će nas motivirati da pretresemo svoje želje i pogledamo jesmo li ostvarili one najveće o kojima smo sanjali još od djetinjstva. Zato sam uzela mobitel i poslala poruku jednoj ženi koju nikada nisam srela, ali prijateljujemo već nekoliko godina. Miu Jozić i mene spojio je instagram. Tamo smo počele svoje prve razgovore, tamo sam saznala da je Mia mama...
Sprema se fešta jer sve lijepe, plemenite, dobre stvari treba proslaviti, a kada odlučimo slaviti zovemo svoje najbliže, najdraže, svoju obitelj, prijatelje, ljude koji su se utkali u naš životni put. 😊 Sprema se fešta i to ne bilo kakva fešta, nego jedna koja grije srce i dušu, jedna koja se događa prvi put i zauvijek će ostati zapamćena kao prva. Svjetlo dana ugledala je knjižica Velika tajna Pona – dnevnik čitanja. Napravila sam je...
Ljudi – ne možeš s njima, ne možeš bez njih. 😁 To bi bio jedan poprilično dobar opis naše stvarnosti. Toliko odnosa, povreda, boli, rastanaka, duboke patnje, razdora, a opet toliko ljepote, toliko ljubavi, toliko radosti, smijeha, života… vrtuljak emocija, trčanje od drugih i trčanje prema njima… vječna vaga koliko se otvoriti, dati, gdje se zatvoriti, sačuvati… To je ljudski život. Obilježeni smo onim prvim odnosima, dok smo bili još malena bića žedna majčinog zagrljaja,...
Tko sam to ja? Kako se prema sebi odnosim? Tretiram li se s poštovanjem, promatram li se s poštovanjem, odaje li moje držanje da sam osoba koja sebi upućuje dobar pogled ili se često skrivam iza nečega što nađem po putu, ili promišljam o rečenici koja je izašla iz mojih usta i rastavljam je dok u njoj ne nađem gramatičku pogrešku pa se malo posramim, pa se postidim pa shvatim da se iz nekog razloga baš previše...
Možda ste čuli onu izreku kako nemamo bez razloga dva uha, a samo jedna usta i kako nije važno samo slušati drugoga, važno ga je i čuti. Oduvijek sam bila osoba koja se lijepo snalazi u savjetodavnim funkcijama, većinom sam imala sve odgovore, bila sam samoj sebi jako pametna i imala sam spremnu riječ za svakoga. To je bio neki obrazac ponašanja kojeg sam naučila odrastanjem i nešto što mi je prilično dobro išlo i...
Dugo se ovaj program valjao u mislima, dugo su se rojile ideje dok se sve nije iskristaliziralo. Mislim da i ptice na grani znaju za moju ljubav prema interaktivnoj razvojnoj biblioterapiji. Ona je spojila terapeuta u meni, moju odanost riječima, moju vjeru da u sebi nosimo snagu i mogućnost regeneracije, mogućnost da sami sebe njegujemo, da vidamo svoje rane i moć zajedništva, jakost grupe koja nas nosi, podržava, u nama potiče empatiju, baca novo svjetlo...
S godinama kao da je sve manje stvari koje nas oduševljavaju. Postajemo svjesniji života, svjesniji nekih tegoba koje ranije nisu bile važne. Nažalost, postajemo svjesni i da neki ljudi odlaze, da nas život rastavlja, da nemaju svi dobre namjere i da se neke želje nikad ne ostvaruju. Dani su nam brzi, poslovi se gomilaju, kave s prijateljima odgađaju… Trudimo se, želimo, borimo, ali nas zaskoče trenuci u kojima znamo da nismo željeli ovakav dan, ovakav...
Prije nekoliko dana održala sam prvu Write & Wine radionicu. Čim mi je Mirjana Matijašević iz edukacijskog centra Heureka prišla s ovom idejom oduševila sam se konceptom i odmah sam znala s čim će se spojiti vrhunsko vino – s dobrom atmosferom, dobrim društvom, opuštanjem, ugodnim večernjim satima, vikendom i pisanjem koje će nam omogućiti da zastanemo, da se umirimo, da se pronađemo, razveselimo i povežemo s drugima na način koji nam izmiče u našoj...
Već godinama kroz svoj rad pokušavam ljudima dočarati vrijednost i važnost njihovog svakodnevnog djelovanja. Mnogo vremena posvećujem promišljanju i razglabanju o tome koliko naše riječi, koraci, šutnja, želje, nastojanja, upornost, sve što činimo i sve što jesmo utječu na ljude oko nas, na tijek povijesti… Zato sam i na svoju prvu bilježnicu stavila upravo citat: Možda nikad nećeš znati, ali tvoj život ostavlja trag na mjestima gdje se i ne nadaš. Tvoje riječi su negdje...
