Dok sam bila dijete nakupila sam puno NEĆU vezanih uz blagdane, a onaj najvažniji mi je bio da neću imati blagdane kakve sam viđala svugdje oko sebe – radi se punom parom, svi trče, dućani su puni živčanih ljudi, kuće se pune nervozom, obavljaju se svi periodični poslovi koji baš moraju čekati blagdane da bi valjda bili što stresniji – glancaju se prozori, skidaju zavjese, sprema se sve što nam treba i ne treba… Misija...
Jeste li ikada vidjeli osobu koja zaista ne zna tko je i što njezin život znači ovom svijetu? Jeste li vidjeli dijete kojemu nije jasno da posjeduje darove i vrijednost? Ako jeste, sigurno ste ostali iznenađeni, tužni, čak duboko potreseni… Možda se u vama pokrenuo kotačić da povedete ljuti boj i ovaj svijet učinite boljim mjestom, ali onda ste shvatili da ste sami, a tuge je previše, da imate prosječnu plaću, a siromaštva je previše,...
Kad sam krenula pisati knjigu o mudima (tada još nisam znala da će se zvati Priručnik za mud(r)ost), prvo sam sa sobom trebala raščistiti imam li muda eksplicitno govoriti o mudima. To je bila prva stepenica na koju se trebalo popeti i odlučila sam preuzeti taj „ogromni rizik“ 🙂 i napraviti humoristično djelo koje govori koliko smo zapravo zakočeni. Da bih objasnila tu našu zakočenost, nemogućnost da živimo kako želimo, da rastemo i radujemo se bez primisli tko...
Ima jedna priča u Priručniku za mud(r)ost koja mi se jako sviđa. Govori o čovjeku koji je cijeli život vukao neki balvan. Imao je obitelj, dobro uhodan posao, naoko sređenu situaciju, ali vukao je taj balvan. Kad bi otišao na godišnji odmor, nije se mogao odmarati jer je morao vući balvan. Kad bi došao na posao, nije se mogao koncentrirati na radnike i rast svog biznisa jer je razmišljao kako mora vući balvan. Jednoga dana,...
Ako otkrijemo što želimo i koji su naši talenti, ali nemamo hrabrosti to komunicirati svijetu, ostat ćemo neispunjeni i zakinuti za ljepotu koja se krije u riziku da se odvažimo i pokušamo ostvariti vlastite težnje. Ova rečenica stoji na prvoj stranici mog weba i ona je razlog zbog kojeg treniram komunikaciju i svoja znanja prenosim drugima. Svijet je prepun ljudi koji u sebi kriju prave riznice, prava bogatstva smještena u njihove neizgovorene riječi, neostvarene zamisli,...
Možeš li se sjetiti trenutka u kojem razmišljaš o tome koliku razliku donosiš u ovaj svijet? Koliko je važan svaki tvoj korak? Koliko su važne tvoje misli koje se pretaču u riječi pa u djela? Razmišljaš li ikada da si negdje, a da ni ne slutiš, rekla ili učinila nešto što je drugoj osobi promijenilo život? Nisam upoznala mnogo ljudi koji za sebe misle da su važni, još manje onih koji uistinu znaju da su...
Jesi li kreativna duša? Puna ideja? Puna želja? I puna neostvarenih ciljeva… Dugo sam se mučila s mišlju da nikad neću ostvariti sve ideje koje mi padaju na pamet, koje se čine genijalnima i koje nikako ne smiju propasti. Zbog toga sam stalno jurila pokušavajući ih uloviti, ukrotiti i ostvariti čim dođu u moje misli, ali to nije bilo moguće. Tako su mnoge od njih padale u zaborav, a ja sam bila iscrpljena i umorna....
Sjećam se svog prvog susreta s komunikacijskim radionicama. Bio je to program koji je trajao mjesec dana i moj prvi uvid u rečenice koje izgovaram, prva analiza razgovora, prva svijest o tome što se događa u meni i oko mene. Bila je to prekretnica koje tada nisam bila svjesna i ljubav koja traje već petnaest godina. Postala sam redovan gost na svim programima koji su se oko mene pojavljivali i sa svakim novim otkrićem rasla...
Sjedim u autu i razmišljam koliko je zapravo malo potrebno da se cijeli naš svijet zavrti i promijeni. Razmišljam kako sam prije mnogo godina trebala uvjete da nešto napravim. Trebala sam pospremiti sobu i imati apsolutnu tišinu da bih učila. Trebala sam se izolirati da bih napisala dramski tekst i svaki šum je bio ogromna distrakcija. Trebala sam mnogo vremena za promišljanje, a opet bih odustajala od ideja jer su se činile teške i neostvarive....