Ima jedna priča u Priručniku za mud(r)ost koja mi se jako sviđa. Govori o čovjeku koji je cijeli život vukao neki balvan. Imao je obitelj, dobro uhodan posao, naoko sređenu situaciju, ali vukao je taj balvan. Kad bi otišao na godišnji odmor, nije se mogao odmarati jer je morao vući balvan. Kad bi došao na posao, nije se mogao koncentrirati na radnike i rast svog biznisa jer je razmišljao kako mora vući balvan. Jednoga dana, na stolu ga je dočekala ženina poruka, u njoj mu je objasnila kako ga napušta jer ga nikada nema, a on nije imao pojma o čemu govori, a ni vremena da se pretjerano zamisli – morao je vući balvan. Sve se počelo rušiti i čovjeku nije bilo jasno zašto, ali opet, pustio je život i usmjerio se na balvan. I vukao ga je i vukao i vukao sve dok pod njegovom težinom nije i umro.
Imaš li ti svoj balvan? Imaš li misao koja se za tobom vuče kroz život, koja ga preuzima, a ti joj dopuštaš, ti joj vjeruješ, ti padaš pod njenom težinom, juriš po njenim uputama, ubijaš radost pod njenom uvjeravajućom snagom?
Imaš li ti svoj balvan? Imaš li misao koja se za tobom vuče kroz život, koja ga preuzima, a ti joj dopuštaš, ti joj vjeruješ, ti padaš pod njenom težinom, juriš po njenim uputama, ubijaš radost pod njenom uvjeravajućom snagom… Imaš li svoj balvan? Tu malu rečenicu koja ti govori da nisi dovoljno dobar, da ćeš biti ostavljena i sama, da je život sranje, da nikad neće biti bolje, da si jadan, da si ne možeš pomoći, da se stvari nikad neće promijeniti?
Vučeš li taj balvan? I sve te boli od njegove težine i bore se množe na tvom licu i briga gasi vatru u tvojim očima? Dani jure, godine prolaze, ljudi se miču s tvog puta, a ti i dalje vučeš taj balvan…
Imaš li svoj balvan? I on ti zaklanja pogled pa vidiš samo njegovu ustajalu koru, a ne vidiš sunce i ptice koje lete i oblake koji te umivaju ljetnom kišom i prijatelje koji te vole i ljude koji ti se osmjehuju u prolazu i ulice koje te pozivaju da produžiš korak i glazbu koja te mami na ples…
Zašto je taj balvan tako važan da toliko ustraješ u ideji da ga ne pustiš? Je li važniji od tvoje djece, od isprike koja čeka da ju napokon uputiš pravim ljudima, od ljubavi koja bi se dogodila da joj otvoriš vrata, od kave na koju te pozivaju tvoji prijatelji, od ugodnog razgovora u kojem ne moraš biti najpametnija, od rasterećenog dana u kojem ne moraš sve kontrolirati.
Možda je vrijeme da pustiš svoj balvan. Možda bi bilo dobro da ga nacijepaš i cjepanice ubaciš u vatru koja će ponovno ugrijati tvoje srce, da ga preobraziš u nešto što donosi život.
Možda je vrijeme da pustiš svoj balvan. Možda bi bilo dobro da ga nacijepaš i cjepanice ubaciš u vatru koja će ponovno ugrijati tvoje srce, da ga preobraziš u nešto što donosi život. Ako su ti govorili krive stvari, možda je vrijeme da ti drugima govoriš prave stvari. Ako su prema tebi bili hladni, možda je vrijeme da oko sebe širiš toplinu. Ako su ti rekli da ne možeš, možda je vrijeme da sama sebi kažeš da uistinu možeš.
Tvoja iskustva su dragocjena, sve što si proživio može mijenjati svijet, svaka suza nekome može postati utjeha, ali da bi sve to vidio, da bi težina postala vatra koja grije… moraš pustiti svoj balvan.
Možda nisi imala savršen početak, ali kraj… kraj pišeš sama.
Želim ti sreću na tvom putu!
PS ako je ovaj blog u tebi nešto pokrenuo, pozivam te da mi se pridružiš na novoj, divnoj radionici koja govori o tome zašto sami sebe sabotiramo, kakva kriva uvjerenja žive u nama, na koji nas način sprečavaju da gradimo život o kojem maštamo i kako da ih se oslobodimo i živimo bolje i zadovoljnije.
DATUM: petak, 21.10.2022.
VRIJEME: 18.30 – 20.30
MJESTO: Ulica Jakova Gotovca 14, Zagreb (kod Petrove bolnice)
CIJENA: 188, 36 kn / 25 eura
