Ako otkrijemo što želimo i koji su naši talenti, ali nemamo hrabrosti to komunicirati svijetu, ostat ćemo neispunjeni i zakinuti za ljepotu koja se krije u riziku da se odvažimo i pokušamo ostvariti vlastite težnje.
Ova rečenica stoji na prvoj stranici mog weba i ona je razlog zbog kojeg treniram komunikaciju i svoja znanja prenosim drugima.
Svijet je prepun ljudi koji u sebi kriju prave riznice, prava bogatstva smještena u njihove neizgovorene riječi, neostvarene zamisli, nepokrenute ideje. A za mene ne postoji veće tuge od toga da u sebi prepoznajemo dar, ali ne znamo ga poslati u svijet. Taj osjećaj da imamo talent koji želi putovati dalje, koji se želi pokazati, koji se želi oplemeniti, postići nešto, mijenjati društvo i svijet na bolje, ali ne može van jer ga ne puštamo… taj osjećaj duboko pogađa, čini nas nezadovoljnima i potkopava naše samopouzdanje i povjerenje da ćemo život proživjeti najbolje što možemo.
Taj osjećaj da imamo talent koji želi putovati dalje, koji se želi pokazati, koji se želi oplemeniti, postići nešto, mijenjati društvo i svijet na bolje, ali ne može van jer ga ne puštamo…
Sa sedamnaest možda nećemo o tome razmišljati jer se svijet još uvijek čini kao mjesto prepuno mogućnosti koje nas čekaju, u dvadesetima već primjećujemo da se neke stvari ne odvijaju onako kako smo maštali u djetinjstvu, u tridesetima polako shvaćamo da iz nekog razloga sami sebi priječimo ići putem kojim želimo ići, gušimo vlastiti glas , krijemo ga od ljudi, strahujemo od kritike, izbjegavamo preuzeti odgovornost i krenuti, a život prolazi… dok u četrdesetima, kažu mudri, počinjemo gledati unazad i razmišljati o svemu što smo propustili učiniti jer nas je bilo strah, jer smo mislili da ne zaslužujemo, da je to za neke druge, velike ljude.
Ako se prepoznaješ u ovom scenariju, OK je da se malo protreseš, da te prođu trnci, da se čak i konstruktivno zabrineš. OK je jer nas ponekad u životu treba prodrmati da bismo prestali voziti na autopilotu, da bismo zastali i stvarno razmislili nalazimo li se na pravom putu i za čime ćemo žaliti ako ustrajemo u hodanju stazama koje ne griju naše srce. OK je da danas razmisliš čime opravdavaš korake koji te udaljavaju od mjesta na koje želiš stići, OK je da razmisliš bojiš li se rizika i je li te strah preuzeti odgovornost za vlastiti život. OK je da prihvatiš da možda nemaš dobre početne postavke, da si odgojem primio nešto što te pomalo koči, a OK je i da budeš iskrena pred sobom i danas priznaš da više nitko nije kriv, a ti imaš samo jedan život za koji se isplati boriti. Ponekad sami sebi nismo dovoljan motiv, ali naše obitelji, naši bližnji, a i oni daljnji pa čak i neki ljudi koje ne poznajemo čekaju da se upali taj naš žar, da naši talenti zasjaju u punom sjaju i stignu do njih. Svijet čeka da se baš ti pokreneš!
Svijet čeka da se baš ti pokreneš!
Zato danas napravi barem maleni korak u smjeru koji grije tvoje srce, napravi barem malen korak u smjeru o kojem već dugo razmišljaš i vidjet ćeš da nije tako teško, a sa svakim novim korakom odvažnije ćeš gaziti prema sretnom, ispunjenom i zadovoljnom životu.
I s malim i s velikim koracima, želim ti sreću na tvom putu!
PS ako je ovaj blog u tebi nešto pokrenuo, pozivam te da mi se pridružiš na novoj, divnoj radionici koja govori o tome zašto sami sebe sabotiramo, kakva kriva uvjerenja žive u nama, na koji nas način sprečavaju da gradimo život o kojem maštamo i kako da ih se oslobodimo i živimo bolje i zadovoljnije.
DATUM: petak, 21.10.2022.
VRIJEME: 18.30 – 20.30
MJESTO: Ulica Jakova Gotovca 14, Zagreb (kod Petrove bolnice)
CIJENA: 188, 36 kn / 25 eura
