Jesi li kreativna duša? Puna ideja? Puna želja? I puna neostvarenih ciljeva…
Dugo sam se mučila s mišlju da nikad neću ostvariti sve ideje koje mi padaju na pamet, koje se čine genijalnima i koje nikako ne smiju propasti. Zbog toga sam stalno jurila pokušavajući ih uloviti, ukrotiti i ostvariti čim dođu u moje misli, ali to nije bilo moguće. Tako su mnoge od njih padale u zaborav, a ja sam bila iscrpljena i umorna.
Trebalo je vremena i trebalo je iskustva da napokon pronađem životni model koji će meni kao kreativcu omogućiti da ne plutam u moru ideja kojima se nikad ne naziru konac i kraj. Trebalo je pokušaja i pogrešaka prije nego sam pronašla svoje rješenje – REALIZACIJA PO SEZONAMA.
Ako posao podijeliš na SEZONE imat ćeš mir da ne odbacuješ ni jedan projekt koji ti leži na srcu i polet jer tvoji ciljevi više ne djeluju nedostižno…
Stvar je vrlo jednostavna. Ako imaš mnoštvo ideja koje nadilaze tvoj radni dan i trenutne mogućnosti, velika je vjerojatnost da ćeš zbog prevelike količine zadataka od svega dići ruke. Ali ako posao podijeliš na SEZONE imat ćeš mir da ne odbacuješ ni jedan projekt koji ti leži na srcu i polet jer tvoji ciljevi više ne djeluju nedostižno, teško i zastrašujuće, već su razlomljeni na komadiće s kojima se možeš nositi.
U moj opis posla spada mnoštvo stvari: pisanje romana, kreiranje novih slikovnica, studij pripovijedanja, pisanje terapijskih priča, stvaranje društveno korisnih projekata, vođenje komunikacijskih radionica, volontiranje u zajednici, pisanje dramskih tekstova, stvaranje novih kazališnih predstava, rad s odraslima, rad s djecom, odgoj mojih pet klinaca, suradnja s mužem na stvaranju novih dokumentarnih filmova… i za svako područje imam mnoštvo ideja koje želim ostvariti. I to je PREVIŠE POSLA, a ja želim raditi sve i još ponešto… kako?
Najviše me mučilo vrijeme… dobijem li genijalnu ideju za novi roman ili u isto vrijeme tri ideje za kratke slikovnice, a ujedno imam i super temu za kazališnu predstavu i želju napraviti humanitarnu akciju… vrijeme definitivno postaje neprijatelj broj jedan. Jer vrijeme brzo prolazi, a ja sve ideje moram ostvariti odmah sad. Budem li čekala sigurno više neće biti tako dobre, razvodnit će se, neću znati što sam točno htjela, neću imati taj intenzivni osjećaj koji će im dati posebnu čar… i tako sam pokušavala realizirati pet stvari odjednom i to jednostavno nije funkcioniralo.
Strpljivo stvaranje priče kroz male korake naša je najveća šansa da svoj cilj i ostvarimo.
A onda… shvatiš da je prošla cijela godina, a ti nisi ostvario ništa od onog što si planirao. Prođe i nova godina pa još jedna i još jedna prije nego se upali lampica da su svi ti divni projekti već mogli biti realizirani da nisu bili strpani u isti tjedan, isti mjesec pa čak i istu godinu.
Strpljivo stvaranje priče kroz male korake naša je najveća šansa da svoj cilj i ostvarimo. Zapiši sve svoje lude ideje, uzmi jednu i zanemari sve druge dok tu jednu ne dovedeš do njezinog cilja. Kad shvatiš da imaš sve što je potrebno za realizaciju jednog projekta, imat ćeš ogromnu želju baciti se na drugi jer ćeš sada znati da ti to možeš, da tvoje ideje postaju stvarnost. Onda ćeš uzeti još jednu ideju i ovog puta možda potražiti suradnju, umrežiti se s drugima i stvoriti nešto fantastično… i tako ćeš se smjelo bacati na sve veće zalogaje i svojim projektima davati dovoljno vremena i prostora jer ćeš znati da se čekanje isplati i da se stvari neće dogoditi odmah, nego će rasti i sazrijevati do svoje punine.
Ne brzaj sa željama i ne mijenjaj život iz temelja u jednom danu jer ćeš se samo zabiti u zid i povjerovati da ti nije mjesto među velikim igračima. Kreni lagano od jednog slova prema rečenici koja će se pretočiti u priču i narasti u knjigu pa se transformirati u kazališnu predstavu i napuniti dvoranu divnim ljudima koji se raduju i smiju… sve je to proces… zato smanji brzinu, uspori i imat ćeš vremena za sve!
Želim ti sreću na tvom putu!
