Mali ali velikiRastimo kroz igruMi smo budućnost

Ovo je Surlica, mala, mudra slonica koja će te povesti na svoje velike pustolovine.

Upoznat ćeš njezine prijatelje i s njom ćeš putovati tamo gdje te može odvesti samo mašta. U svijet gdje se igra i pleše, gdje pametne glavice smišljaju čudesa, a veselju nema kraja.

A kako smo mi upoznali Surlicu? Surlicu je od plastelina napravila jedna Petra koja voli crtati, slikati, smišljati i izrađivati mnoge neobične stvari. I tako je jednog dana u naš dom ušetala i Surlica. Odmah smo je zavoljeli i odmah smo znali da će ta neobična slonica biti naša prijateljica i da ćemo joj povjeriti veliku zadaću – vodit će naš dječji program MINI PARESIA.

MINI PARESIA je mjesto gdje ćemo zajedno rasti, igrati se, pjevati pjesmice i gledati puno zanimljivih stvari, ali ćemo imati i vrlo važne i ozbiljne zadatke – bit ćemo pravi kreativci i osmislit ćemo mnoge načine igranja u kojima će sudjelovati i naši roditelji.

MALI ALI VELIKI

izaberi kreativca, pisca, slikara ili pjesnika i zajedno ćemo stvoriti prekrasnu knjigu

01
MALI ALI VELIKI

MALI KREATIVCI STVARAJU VELIKA ČUDA!

Imaš od 4 do 12 godina? Jako voliš crtati i pisati? Kažu ti da si samo dijete, ali ti znaš da već sad možeš stvarati velika čuda. Pošalji svoj rad, osvajaj nagrade! A najbolje ćemo objaviti u knjizi i u humanitarnoj akciji razveseliti još puno malenih! Pročitaj o čemu se radi, pridruži nam se i pokaži koliko su MALI VELIKI!

MALI ALI VELIKI

02
MALI PISCI

TVOJOJ MAŠTI NEMA KRAJA I U SVEMU OKO SEBE VIDIŠ DOBRU PRIČU?

Uživaš pisati sastavke, izmišljati priče, sastavljati rečenice? Napiši svoju najbolju priču, pokaži svoj talent i veliko srce. Budi pisac i pridruži nam se u humanitarnoj akciji gdje djeca stvaraju velika čuda! Pokaži koliko su MALI VELIKI!

MALI ALI VELIKI

03
MALI SLIKARI

U RUCI UVIJEK IMAŠ BOJICE, FLOMASTERE ILI SLIKARSKI PRIBOR?

Slikanje je tvoja stvar! Tempere, bojice, flomasteri uvijek su u tvojim spretnim rukama. Na papiru stvori neodoljivu kreaciju, pokaži talent i veliko srce. Budi slikar i pridruži nam se u humanitarnoj akciji gdje djeca stvaraju velika čuda! Pokaži koliko su MALI VELIKI!

MALI ALI VELIKI

04
MALI PJESNICI

TVOJ ŽIVOT JE PJESMA, A STIHOVI RADOST?

Voliš pjevati, sklapati stihove i recitirati? Napiši pjesmu, pokaži talent i veliko srce. Budi pjesnik i pridruži nam se u humanitarnoj akciji gdje djeca stvaraju velika čuda! Pokaži koliko su MALI VELIKI!

MALI ALI VELIKI

Partneri

Mini Paresia Slonić

MINI PARESIA je posebno osmišljen program za mališane. Mjesto gdje će bezbrižno rasti, upijati znanje kroz igru, uživati u povezivanju sa svojim roditeljima, sudjelovati u projektima koji će razvijati njihove talente, vještine i vrijednosti.

MINI PARESIA je mozaik koji se gradi pričama, a svaka od njih širit će dječje obzore, poticati ih na dobro, pružiti im toplinu i pažnju kako bi sazrijevali u ljude pune empatije, u ljude slobode i vedrog duha.

MINI PARESIA je dom dobrih priča, pjesmica, kazališta. Mjesto na kojem će vaša djeca moći izraziti sebe, izgraditi samopouzdanje i sretno krenuti u veliki svijet.

Pored svih titula nabrojanih u mojoj biografiji na ovoj stranici, najvažnija je ona da sam mama tri djevojčice i dva dječaka. Zbog njih sam započela mnoge stvari koje su moj put odvele na neočekivane staze. Zbog njih sam učila, zbog njih sam se mijenjala, sazrijevala kao osoba i ulagala velik trud kako bi bila odgajatelj po mjeri koje svako dijete zaslužuje.

Iz svega toga rodila se kreativnost, proradila je mašta, stvorila se potreba da u njihove dane unesem ono najbolje što će im omogućiti da izrastu u zrele, slobodne i odgovorne osobe.

Tako su nastajale priče i pjesmice, tako su nastajali romani i tako je nastala želja sve dublje propitivati i tražiti načine kako im primjerom i riječima biti poticaj na životnom putu.

Sve što ćete ovdje pronaći osmišljeno je da djeci pomogne na njihovom putu. Da ih hrabri i ojača, da im ukaže na njihovu vrijednost, da ih nauči životnoj otpornosti. Sve što radim ima za cilj potaknuti ih na cjelokupan razvoj, na otkrivanje i baratanje talentima, na korištenje onoga što u sebi nose. Da dobiju dokaz kako čine razliku i kako njihova djela nisu nevidljiva.

Ovdje ćete pronaći načine kako iskoristiti zajedničko vrijeme i kako uživati u lijepim trenucima. Pronaći ćete zabavu, razonodu i projekte u kojima će vaše dijete moći sudjelovati.

Budite dio ove priče. Učinimo njihova djetinjstva čarobnima.

Vaša, mama Tina

Na televiziji MINI PARESIA moći ćete gledati edukativne i poticajne sadržaje kroz koje će djeca razvijati svoje vrijednosti, talente i vještine. Bit će tu crtića, priča, malih lutkarskih predstava i svakojakih čudesa.

Kroz lijepe rime i djeci bliske situacije opjevane u četiri pjesmice o riječima molim, hvala, izvoli i oprosti, sa svojim ćete mališanima lako započeti razgovor o vrtićkim i školskim izazovima, njihovim osjećajima, kreativnim načinima rješavanja problema, empatiji, zahvalnosti…

Učinkovitost slikovnice dokazana je više puta čitanjem u dječjim vrtićima. Nakon svake pjesmice djeci se postavlja pitanje uz koje brzo počinju pričati i otkrivati koliko toga znaju o odnosima i ponašanju. A uz svaku lijepu riječ imaju i dio gdje mogu crtati. Počastite svoje najmlađe pravom edukativnom poslasticom.

KUPI – Edukativna slikovnica – Lijepe riječi

 

OVU SAM SLIKOVNICU PISALA SVOJOJ DJECI I NJIMA SAM POSVETILA TEKST OBJAVLJEN PRED PRVU PROMOCIJU!

Stigla je edukativna slikovnica. To zvuči tako uzvišeno. Kupit ću edukativnu slikovnicu jer mi pruža sigurnost kako sam za vas učinila nešto plemenito, kako ću sjesti na dno vaših kreveta i čitati priče zbog kojih ćete naučiti kako se lijepo ponašati… i tete u dućanu će vas zasigurno pohvaliti. Svi će se diviti jer se znate ophoditi; zahvaliti, ispričati, zamoliti. Kako je lijepo čitati edukativnu slikovnicu uz nekoliko opominjanja da poslušate, da budete tiho dok se čita…

Ali… razmišljam. Trebam li vas uistinu učiti ili trebam učiti od vas? Jeste li vi mudrost koju sam ispustila tumarajući cestama odraslosti? Jeste li vi živo srce dok moje u sivilu svakodnevice prestaje kucati razigranim ritmom?

Da… trebam vas učiti, ali, da… moram učiti od vas.

Zato ću sjesti na dno kreveta i otvoriti slikovnicu u ova maglovita jutra, u ovim noćima kad vjetar okiva gole, puste grane… ali znam, u toplom nas domu ne grije tek grijanje koje smo pojačali… grije nas žar koji u sebi nosite, poduka koju pričaju vaše duše; razigrane i veličanstvene. Griju nas malena srca u koja stane svemir dok se moje odraslo u njega muči zbiti tek nekoliko prijatelja i poneku želju za druženjem…

Učit ću vas, ali ne kako da se uklopite u ovaj naš odrasli svijet jer smo ga izmislili i odredili da takav mora biti; statičan, poročan, besmislen… a vaše oči gledaju svijet o kojem ja mogu samo sanjati. Naš svijet nam stalno podmeće nogu dok vaš na obale dovozi barke i poziva da plovite dalje prema obzoru, prema nepoznatom… uvijek puni nade kako se i na koncu svega kriju tek nova obilja ljepote koja ste spremni istražiti.

Pustit ću vas stoga da me podučite, upit ću snove koje sam davno zaboravila. Pustit ću vas da sanjate i riječima i pokretom… da vi meni kažete kako je svijet pun boja, mirisa i ljepote. Vi koji se divite svakom cvijetu i patkama koje rone u jezercu… vi znate mnogo više o životu. Vi ste istraživači beskrajne radosti, tragači za blagom koje može biti i srebro i blato; sasvim vam je svejedno. Vi ste pjevači bez obzira na sluh, plesači kojima koraci nisu važni, žongleri dobrog raspoloženja i pustolovi koji velike priče pronalaze i na potplatu cipela…

Obećavam kako vam glavu neću spuštati u našu stvarnost jer je vaša daleko naprednija. Gledajte nebo, rastite, širite ruke prema suncu koje nas ljubi dok ga ne primjećujemo… volite oblake i ptice, budite uvijek spremni za let… a let su i te male riječi, taj molim i hvala, izvoli, oprosti… ali nisu ovdje kako bi bili pristojni, kako bi na van pokazivali kulturno lice… ne, naučite ih kako bi njima grlili ljude, voljeli svijet… a svijet tako treba da ga vi zavolite. Tko će ako vi nećete? Vi ste nam jedina nada jer mi ga više ne znamo voljeti.

Da, zato ću ja vas naučiti da hvala nije tek obrazac koji morate usvojiti kako vas ne bi gledali ispod oka, već velika riječ koja će u vašem srcu biti izvor mladosti. Zahvalnost na sitnicama kad se veliki planovi ruše, gledanje u daljine koje skrivaju ljepotu dok su oko nas oronuli zidovi. Moć prisjećanja na sve što je život pružio i onda kad pokaže svoje ružno lice… tako je snažna ta riječ, ona će vas sačuvati od naših betonskih cesta i srce staviti da se vječno igra na bogatim livadama.

Naučit ću vas, ljubljeni moji, da su ljudi ono u što se isplati ulagati i zbog njih vrijedi sklopiti oči i kroz zube istisnuti nekad preteško oprosti… zašto da ga čuvam za sebe, zašto da rušim odnose kad trebam graditi? I gradite, gradite dok ste živi, oblikujte svoju sredinu, kad treba čvrsto stojte na zemlji, kad je potrebno ponizite se, recite oprosti jer odnosi su jedino čega ćemo se sjećati, stvari su previše prolazne.

Naučit ću vas da izgovarate izvoli i to vas neću učiti tek svojim riječima već primjerom. Pred vas ću staviti omiljene kolače, svježe pripremljeni sok, igračku kojoj sam zalijepila strganu nogu… Izvoli neće biti tek pusta fraza već ljubav s kojom sam za vas stvarala i zalog da ćete jednom biti tu kad vas drugi budu trebali, kad budu potrebni vaše naklonosti i pažnje.

A onda ću vam reći da trebamo jedni druge i da uvijek možete zamoliti pomoć. Neće svatko biti široke ruke, ali netko će čuti. Netko će otvoriti vrata samo trebamo biti hrabri reći molim te…
Obećavam kako neću proći kroz ovu slikovnicu i preko tih malenih riječi praveći se da su tek dječje pjesmice slagane u rimi. One su mnogo više od toga; sposobnost za susret s drugim, snaga za rast kad dalje ne možemo sami, ljubav koju međusobno iskazujemo, priznanje kako volimo i želimo biti tu…
Neću samo prijeći preko tih rečenica. Zastat ću poklanjajući vam vlastite primjere i potičući vas da izreknete svoje, da ih objasnite, nacrtate, otplešete, prepoznate…

Zato ću vam čitati i ovu i mnoge druge slikovnice… kako bi vaša mašta vječno maštala, stvarala slike koje se pretaču u riječi što će jednom postati velika djela.

Zato ću za vas stvarati… jer ćete jednom odrasti, a odrastete li i ne zaboravite velika srca koja u vama kucaju, možda nam uspijete pomoći.

Zato ću vas učiti… u nadi kako ćete ozbiljno shvatiti ono što ovaj odrasli svijet nije… NAJVAŽNIJE JE ZAUVIJEK OSTATI DIJETE! Dijete zna kako voljeti.

KUPI - Edukativna slikovnica – Lijepe riječi

Ovdje ćete pronaći programe koje nudimo vašim klincima. Nagradne igre, društveno korisne programe, kreativne programe, sport, glazbu i ono najvažnije – male ideje kako da kvalitetnim sadržajem ispunite vaše zajedničko vrijeme. Pratite nas i uključite svoje dijete u program koji će poticati njegov razvoj.

MALI ALI VELIKI

Projekt je pokrenut sa željom da djeca rano otkriju talente i stvari u kojima su dobra, da vide rezultate svog rada i truda i najvažnije, da shvate kako već sada svojim zalaganjem mogu doprinositi zajednici i činiti dobro.

MALI KREATIVCI STVARAJU VELIKA ČUDA!

Imaš od 4 do 12 godina? Jako voliš crtati i pisati? Kažu ti da si samo dijete, ali ti znaš da već sad možeš stvarati velika čuda. Pošalji svoj rad! A najbolje ćemo objaviti u knjizi i u humanitarnoj akciji razveseliti još puno malenih!

MALI PISCI – TVOJOJ MAŠTI NEMA KRAJA I U SVEMU OKO SEBE VIDIŠ DOBRU PRIČU?

Uživaš pisati sastavke, izmišljati priče, sastavljati rečenice? Napiši svoju najbolju priču, pokaži svoj talent i veliko srce. Budi pisac i pridruži nam se u humanitarnoj akciji gdje djeca stvaraju velika čuda!

MALI SLIKARI – U RUCI UVIJEK IMAŠ BOJICE, FLOMASTERE ILI SLIKARSKI PRIBOR?

Slikanje je tvoja stvar! Tempere, bojice, flomasteri uvijek su u tvojim spretnim rukama. Na papiru stvori neodoljivu kreaciju, pokaži talent i veliko srce. Budi slikar i pridruži nam se u humanitarnoj akciji gdje djeca stvaraju velika čuda!

MALI PJESNICI – ŽIVOT JE PJESMA, A STIHOVI RADOST?

Voliš pjevati, sklapati stihove i recitirati? Napiši pjesmu, pokaži talent i veliko srce. Budi pjesnik i pridruži nam se u humanitarnoj akciji gdje djeca stvaraju velika čuda!

 

PRISTIGLI RADOVI bit će izloženi na webu paresia.hr, a najbolji će biti izabrani i ukoričeni u lijepu knjigu. Na svečanoj će promociji svim pristiglim sudionicima biti dodijeljena priznanja za sudjelovanje i prigodni pokloni. Knjige se neće prodavati, već će se dijeliti uz donacije, a sav prikupljeni novac darovat će se u humanitarne svrhe – djeci kojoj je pomoć najpotrebnija.

Budite pisci, slikari i pjesnici i svojim kreativnim radom budite tu za druge – za vaše vršnjake.

Misija projekta MALI ALI VELIKI je činiti dobro, razvijati dječju kreativnost i talente, učiti djecu empatiji i društvenom zalaganju i pokazati im kako mogu mijenjati svijet.

Radove možete slati na info@paresia.hr do 15.4.2021.

 

Sve novosti vezane uz projekt MALI ALI VELIKI možete pratiti na paresia.hr i na društvenim mrežama.

Želite li i vi biti partner projekta, javite nam se na info@paresia.hr .

FILIPOVA GLAZBA I MARIJINE RUKOTVORINE

 

Filip i Marija su susjedi. Oboje imaju deset godina i skupa su se igrali još dok su bili bebe. Idu u istu školu, ali različite razrede. Svakog se jutra sretnu na hodniku i zajedno pješače po širokom putu koji ih vodi do velikih ulaznih vrata škole. Tamo se pozdrave i svatko odlazi svojim putem. Marija u ruci ponosno drži neobičnu lutku dok se Filip pomalo nevoljko približava svom razredu.

Marija je pozdravila učiteljicu, a do nje je odmah dotrčalo nekoliko prijatelja.

„Je li to nova?“, upita je dječak iz razreda.

„Je, ova je najljepša do sada.“

„Da…“, s oduševljenjem poviče druga djevojčica i u ruku pažljivo primi lutku. Pomno ju je promotrila sa svih strana i potom vratila Mariji. „Tvoje lutke su nevjerojatne.“, izusti ushićeno, a Marija ponosno preda lutku učiteljici.

„Marija, tvoje lutke moramo nekako iskoristiti…“, započne učiteljica. „Bila bi prava šteta da ih viđamo samo mi u razredu.“

„Pa što bih s njima mogla?“, upita Marija sa znatiželjom.

„Znam.“, osmjehne se učiteljica. „Napravit ćemo lutkarsku predstavu i odigrati je na školskoj priredbi.“

„Mislite da bi moje lutke zaista mogle biti dio predstave?“, Marija je bila presretna.

„Naravno! Tvoje lutke su čudesne.“, izusti učiteljica i učenici se uskomešaju. Lutkarska predstava je zvučala tako primamljivo. Na priredbama se okuplja cijela škola i roditelji i svi učitelji i ravnateljica, a oni će glumiti.

U razredu je nastala graja i učiteljica s osmjehom promotri učenike koji se nisu mogli smiriti. Sjatili su se oko Marije dok je svatko sipao vlastite ideje.

„Ja ću napisati predstavu u kojoj će nastupati sve tvoje lutke!“, poviče jedan dječak.

„A ja ću režirati predstavu.“, izusti djevojčica koja je stajala iza Marije.

„Ja ću sve organizirati.“, nadoveže se druga djevojčica. „Treba napraviti pozivnice, obavijestiti roditelje, oglasiti se na webu škole…“, nabrajala je dok ju je prekidao drugi dječak.

„Trebat će nam spiker, netko tko će predstavu najaviti i odjaviti, a to ću, naravno, biti ja!“, svi su se smijali dok su ideje prštale, a djeca se nadglasavala.

Marija je došla kući nakon uzbudljivog dana u školi. U jednom je dahu roditeljima ispričala što se sve dogodilo. Majka ju je oduševljeno promatrala dok ju je tata pozivao da se ponovno spuste u podrum. Mariji nije trebalo govoriti dva puta. Podrum je bio mjesto gdje su zajedno stvarali čuda. Ušli su u prohladnu prostoriju i upalili svjetlo, a pred njima se ukazalo njihovo malo kraljevstvo. Šivaća mašina je stajala nasred podruma, a oko nje stolić s koncima, iglama i gumbima svih oblika i boja. Otac je sjeo za šivaću mašinu i po Marijinim uputama krenuo izrađivati tamnoplavu pozadinu za lutkarsku predstavu dok je Marija u ruke uzela iglu i nedovršenu lutku kojoj je trebalo napraviti još samo nos i osmijeh na licu.

Marija je promatrala oca koji je radio kao dostavljač za veliku tvrtku, ali nikada nije zanemario ljubav prema iglama i koncima koju mu je u ranom djetinjstvu prenijela baka čije su spretne ruke mogle stvarati čuda. I on je nastavio stvarati čudesa uveseljavajući svoju djecu mnogim rukotvorinama. Čim je primijetio da Marija ima dar poput njega i njegove bake, potrudio se da ga razvije i sada je Marija imala priliku cijeloj školi pokazati svoj iznimni talent.

Što će biti u životu, otac nije znao, ali je znao da će biti najsretnija razvije li svaki talent koji ima i uklopi li te talente u svoju svakodnevicu. Dobro je znao da Marija nije znalac u svim predmetima, ali to ga nije brinulo, bilo je važno da dobro i pametno iskoristi svoje najjače snage, a za ostalo će se potruditi jer nešto se u životu mora odraditi i kada nam se ne da. Uostalom, znao je tata da je i upornost u onom što nam ne ide najbolje također talent.

Filip je prolazio kraj njihovog podruma i ponovno začuo glazbu. Znao je da Marija s tatom izrađuje lutke. Kad god su nešto stvarali, puštali su glazbu uz koju se čulo njihovo čavrljanje i zvonki smijeh. Prije je znao ući u njihov podrum, ali mu se zadnju godinu nije približavao. Za to nije imao volje.

Ušao je u svoj stan i sjeo na kauč s daljinskim u ruci. Zlovoljno je piljio u televiziju dok je pored njega, poput kakvog muzejskog eksponata stajala gitara. Nitko je u ruke nije uzimao i skupljala je prašinu koju bi majka brisala svaki put kad su im se najavili gosti.

Pogledao je gitaru i hitro vratio pogled na televiziju.

„Zadaća, brže…“, izusti majka koja je oko njega pospremala i ocu davala upute što se tog dana još mora obaviti.

„Sad ću, tek sam došao.“, reče Filip, ali mu majka uputi pogled koji je značio da odmah treba poći prema svojoj sobi.

„Dosta je televizije, matematika se neće sama naučiti…“

„Ne volim matematiku.“, promrmlja Filip, ali ga je majka čula.

„Gitaru ću spremiti u podrum.“, izusti majka ljutito znajući zašto je Filip ogorčen.

„Pa možeš, ovdje samo skuplja prašinu.“

Majka je uzdahnula i pognula glavu, ali nije popustila. Prošla je godina dana otkad je otkazala Filipove satove gitare i od toga nije odustajala. Gitara je bila njezina, ali je u ruke nije uzela godinama. Prestala ju je voljeti onog dana kad nije uspjela upisati Glazbenu akademiju. Ni sama nije znala zašto ju je uopće donijela u stan kada se udala. Nikada ju nije svirala.

Filip je, baš poput nje, rano pokazao interes za glazbu, ali je majka znala kakvo bi razočaranje jednom mogao doživjeti ako svoj pogled usmjeri samo na njezinu staru gitaru. Ipak, čim je krenuo u školu upisala ga je na satove kod vrhunskog profesora koji je bio oduševljen Filipovim talentom. I ona je uživala u njegovim nastupima i svakodnevnim vježbanjima, ali je primijetila da bi zbog toga mogao zapostaviti predmete koji će ga u životu prehraniti.

„Od gitare se ne živi.“, viknula je prkosno za Filipom koji je samo zatvorio vrata sobe ne odgovorivši joj. Majka je sjela na kauč dok ju je otac pozorno promatrao. „Zašto me tako gledaš?“

„Ne misliš li da je zaslužio svoju priliku?“, upita otac blago dok su majci oči lagano zasuzile.

„On je pametan dečko, bolje mu je da svoju pamet usmjeri na druge stvari. Od glazbe se ne živi.“

„Možda će on upasti na Glazbenu akademiju.“

„A možda i neće…“

„Zar ne misliš da bismo mu trebali dopustiti da barem pokuša?“

„I doživi najveće razočaranje u životu?“, upita majka uzrujano.

„Ponekad se moramo i razočarati. Ne misliš li tako? Uostalom tog dana kad nisi upala na akademiju, uzrujano si se na uglu one stare zgrade zabila u mene i sad smo lijepa obitelj s troje divne djece.“

Majka je pustila suzu i otac joj se približi. Uzeo je prašnjavu gitaru i nježno je približio ženinim rukama.

„Ne moraš svirati na velikoj pozornici, možeš svirati nama, bit ćemo tvoja najvjernija publika.“

Majka se kroz suze nasmijala i nakon dugo godina u ruke primila svoju staru gitaru. Prostorija se napunila prekrasnim zvucima i Filip u čuđenju proviri iz sobe. Na prstima se došuljao do dnevnog boravka i u čudu promatrao majku koja je svirala poput kakvog virtuoza.

„Mama!“, viknuo je ushićeno i majci licem ponovo sklizne topla suza. Odložila je gitaru i pohrlila prema sinu kojeg je snažno zagrlila.

„Oprosti, Filipe.“, bilo je sve što je uspjela izustiti i Filipu osmijeh zasja na licu. „Dođi, vodim te na sladoled.“, reče majka i uskoro su prolazili hodnikom na kojem je i dalje odzvanjala glazba iz Marijinog podruma.

„Čekaj…“, Filip zaustavi majku. „Htio bih vidjeti kakva čuda rade Marija i njezin tata. Filip je provirio u njihov podrum i Marija se razveseli.

„Filipe!“, odmah je povikala. „Imam genijalnu ideju.“

„Kakvu?“, zbuni se dječak.

„Danas smo s učiteljicom dogovorili da ćemo imati lutkarsku predstavu na školskoj priredbi i mislim da bi nam stvarno trebala glazba, a ti super sviraš. Misliš li da bi nas mogao pratiti na gitari? Molim te!“

Filip se okrenuo prema majci koja je blago kimnula glavom.

„Da! Svirat ću na vašoj predstavi!“, vikne Filip dok je podrumom i dalje odzvanjala glazba. „Ali prije nego krenemo s probama, dobro ću navježbati matematiku.“

 

Tina Primorac

Započnite novu obiteljsku tradiciju koju će voljeti svi, od najmanjih do najvećih. Potrebni su vam samo kutija, pribor za ukrašavanje, nekoliko papirića i olovka. Dobar provod i lijepe uspomene – zagarantirani!

1. Uzmite bilo kakvu kutiju

2. Pustite djeci da je ukrase kako žele i da na vrhu izbuše rupu

3. Neka na papirić svatko napiše što bi s obitelji htio raditi

4. Izaberite dan u tjednu kad se izvlači aktivnost i dan kad ćete se baviti onim što izvučete

5. Na izabrani dan mališani izvlače aktivnost i planiranje zabave može početi! Ludi izlet koji ste uvijek zbog nečeg odgađali ili igranje pokvarenog telefona uz pripremljene palačinke, više nema izgovora 🙂

6. Druženje!

 

I onda sve ispočetka 🙂

KARATE ZA DJECU – prilika za zdrav i uravnotežen razvoj

TRENER: Marko Primorac, WKF licencirani karate trener, diplomirani inženjer elektrotehnike, glazbenik i otac petero djece.

TRENINZI: PONEDJELJAK i ČETVRTAK u 18:00

Na otvorenom, iza dvorane OŠ dr. A. Starčević u Dubravi – Ul. sv. L. Mandića, za vrijeme trajanja epidemioloških mjera!

 

ZAŠTO KARATE? SAMOPOUZDANJE – MOTORIKA – SAMOKONTROLA – MENTALNA SNAGA

Karate nije samo poseban oblik samoobrane, već je i olimpijski sport koji pruža priliku za prihvaćanje uravnoteženog načina života.

KARATE NUDI:

– zdraviji način života

– bolju tjelesnu spremnost

– povećanje samopouzdanja

– postavljanje i dostizanje ciljeva

– povećanje zrelosti

– ustrajnost u svemu

– adaptiranje i prilagodbu u zajednici

Karate potiče samodisciplinu i razvija usredotočenost i svijest te nudi temelj za učenje i vježbanje životnih vještina poput skromnosti, uzajamnog poštovanja, iskrenosti i pozitivnog razmišljanja. Bavljenje karateom kao sportom idealna je pretpostavka za razvijanje pozitivnih psihofizičkih osobina kod mladih ljudi, posebice u školskom uzrastu. Suprotno predrasudama koje borilačke sportove karakteriziraju nasilnim, karate svojim vježbačima primarno nudi disciplinu, poštovanje i samokontrolu kao osnovne pretpostavke za bavljenje ovim sportom. Trenirajući karate djeca vježbaju mišiće cijelog tijela. Kroz trenažni proces razvija se brzina, snaga, izdržljivost, fleksibilnost, ravnoteža, preciznost i koordinacija te dolazi do brzog razvoja svih motoričkih sposobnosti.

 

Kontakt trenera: Marko Primorac, 099 5392 650

Projekt Mali ali veliki - Dječji radovi