Komunikacija kao vitaminska bomba

U životu nas ponekad zaskoče nelagodni osjećaji. Neki od njih su naši česti suputnici dok se drugi pojave samo u određenim situacijama. Na neke smo, nažalost, naviknuti i ne nadamo se kako će ikada otići dok nas drugi iznenade kad se najmanje nadamo ometajući nam mir i vraćajući nas u zaboravljene obrasce ponašanja za koje smo mislili kako smo ih nadišli. Najlošiji ishod naših nelagodnih osjećaja je misliti kako su dio naše osobnosti i kako ih treba prihvatiti i ostaviti da se nesmetano razmnožavaju i uzrokuju daljnje probleme.

Pa tako možemo misliti kako ćemo se vječno tresti prilikom javnog nastupa jer se smatramo sramežljivima, ili ćemo se preznojavati svaki put kad se trebamo zauzeti za sebe jer nam je netko prečesto govorio kako smo osjetljivi i prenježni za grubi život.

Na svoje nelagodne osjećaje možemo gledati kao na loše bakterije. Probijaju naš imunosni sustav, posebno onda kada je on oslabljen našim lošim mišljenjem o sebi i situacijama u kojima se nalazimo.

Na svoje nelagodne osjećaje možemo gledati kao na loše bakterije. Probijaju naš imunosni sustav, posebno onda kada je on oslabljen našim lošim mišljenjem o sebi i situacijama u kojima se nalazimo. Čim pustimo bakteriju da se u nama nastani ona se umnaža, a mi se osjećamo sve lošije. Ponekad je dovoljno samo pojačati dozu vitamina (sjesti na kavu s prijateljima kojima vjerujemo, popričati o problemu, pogledati dobru komediju) i bakterija se povlači, a ponekad je naš imunosni sustav toliko slab jer smo bakteriju prihvatili kao dio sebe i sada je uzrok kronične upale za koju ne nalazimo lijek.

Ali ne mora biti tako!

Naši su osjećaji signali da u nama čuči zagonetka kojoj nismo posvetili vrijeme i zbog toga ostaje nerazriješena i stvara nam probleme. Ako nas nelagoda ometa i kvari nam raspoloženje, možda je vrijeme da tu skrivenu zagonetku prihvatimo kao izazov koji nas poziva da je napokon odgonetnemo i spremimo u igračke koje smo prerasli i s kojima se više ne želimo igrati.

Komunikacija nam je u tome najvažniji saveznik.

Naši staratelji, odgajatelji, autoriteti i okolina, u nas su usadili obrasce ponašanja koje su prenosili svojim ponašanjem i izravnim porukama. Ako smo imali sreću, dobivali smo pozitivne, ohrabrujuće i vrijedne pouke, ali je istina kako se mnogo puta događalo upravo suprotno. U procesu odrastanja bili smo izloženi i mnogim negativnim primjerima. Bili smo kritizirani, izrugivani, neprihvaćeni u svojoj osebujnoj biti. Neke naše dijelove okolina je odbacivala pa smo ih i sami odbacili pokušavajući osmisliti nekakvu novu osobnost. Sa svojim se iskustvima svatko borio na svoj jedinstven način i tako smo stigli do zrelosti koja nije donijela sve ono čemu smo se nadali.

Komunikacija je vrlo jednostavno i svima dostupno sredstvo preobrazbe i resetiranja. A znanje o tome zašto komuniciramo onako kako komuniciramo u vrlo kratkom vremenu naš život može okrenuti naglavačke.

Ostali smo male plašljivice ili agresivne oštrokondže, cmizdravac iz kvarta ili netko tko ne zna što bi sa sobom i uvijek mu treba pomoć. Prihvatili smo uloge koje nam možda uopće ne pripadaju i nakon godina nošenja nametnute osobnosti osjetili zamor materijala. Ne želimo se osjećati ili djelovati na određen način, ali nemamo pojma kako se toga otarasiti.

Komunikacija je vrlo jednostavno i svima dostupno sredstvo preobrazbe i resetiranja. A znanje o tome zašto komuniciramo onako kako komuniciramo u vrlo kratkom vremenu naš život može okrenuti naglavačke.

Moguće je riješiti se iscrpljujućih obrazaca ponašanja kojima stalno udaramo glavom u zid, moguće je naučiti brinuti o sebi, moguće je stati pred šefa i tražiti povišicu jer je zaslužujemo, moguće je uzeti mikrofon i govoriti bez podrhtavanja glasa, moguće je pokrenuti promjenu koja će nas odvesti tamo gdje trebamo i želimo biti.

Riješimo se svoje upale, izbacimo bakteriju i riješimo zagonetku jer nije tako komplicirana kako nam se činilo.

Tina Primorac

Komentari

Vidi još